Upoznajte se sa osnivačicom Škole fotografije u Zenici?

Moje ime je Dijana Muminović.

Dijana Muminović s ponosom sebe naziva bosansko-američkom dokumentarnom fotografkinjom, jer je njeno vrijeme uvijek podijeljeno između dva kontinenta: Bosne i Amerike.

U Sjedinjenim Američkim Državama stekla je zvanje bachelor fotonovinarstva (Western Kentucky University) i magistar vizuelnih komunikacija (Ohio University). Zahvaljujući tome, Dijana je u Americi, ali i u zemlji u kojoj je rođena, postala prva i jedina Bosanka sa ovim diplomama. Njen profesionalni angažman u proteklih 15 godina trajao je na relaciji BiH-Amerika. Međutim, u 2017. godini odlučila je  da – povratkom u Zenicu – realizuje vlastitu ideju i misiju, o životno-profesionalnom doprinosu bosanskohercegovačkoj zajednici. I da, na svoj način, dodatno inspiriše i zainteresuje mlade, građane općenito, upravo u vrijeme kada su najviše razmišljali o odlasku iz Bosne i Hercegovine. Osnovala je Udruženje Škola fotografije u Zenici, na Dijanin ponos, jedini fotoprogram, dostupan svim građankama i građanima, bez obzira na starosnu dob.

Vise na: http://dijana.world/

“Uvijek sam bila vođena k stvaranju. Zbog toga sam osjetila potrebu da se nakon magistarskog programa vratim u Bosnu i otvorim Školu fotografije-jedini foto program u Bosni i Hercegovini koji nudi časove fotografije svim članovima zajednice bez obzira na starosnu dob. Ponosna sam što vidim da mješavina generacija dolazi na časove. Baka sa unukom, majka sa dvije kćerke, srednjoškolci, studenti, oni koji su otišli u penziju, oni koji pronalaze mir u fotografiji i mladi koji u tome vide budućnost. U posljednje tri godine ovaj program je jedno od mojih najvećih postignuća.”

Radovi i djela .

  • Prvu samostalnu izložbu o posljedicama rata u BiH i prvo javno obraćanje imala je u zgradi Kongresa, Washington, D.C., Sjedinjene Američke Države. Fotografije nastale u BiH izlagala je i u Senatu Italije, programima Rich Mix London, Engleska, New Yorku, USA, Španiji, Western Kentucky Univerzitetu, Beogradu, u Muzeju grada Zenica.
  • Fotografiju koju je zabilježila 2009. u Srebrenici, nalazi se na naslovnici knjige Our Bodies, Their Battlefield ,,Naša tijela, njihova bojišta“, autorke Christine Lamb (koautorica knjige ,,Ja sam Malala“).
  • Pomenuta fotografija zauzima naslovnice knjiga još u pet država svijeta.
  • U 2015. godini, poslije dokumentovane serije fotografija o izbjeglicama iz Sirije, u američkim medijima objavljena je emotivna priča pod naslovom ,,Ja sam izbjeglica“. U ovoj priči kazivano je ne samo o izbjeglicama, već i o ratu u BiH i Dijaninom životu u Americi. To je  rezultiralo i  zahtjevima da Dijana bude gošća na raznim univerzitetima i održi predavanja o temi ,,Rat, mir i fotografija“. Bila je gošća na Allegheny College, Ohio University, University of South Florida i Western Kentucky University.
  • U vrhunske domete ubraja se i to da su fotografije, koje potpisuje Dijana, objavljene i na Online portalu kultne Nacionalne geografije.
  • U karijeri profesionalne fotografkinje od 2010. godine, pa dalje, fotografijama i otvorenim zalaganjima za poštivanje ljudskih prava dala je veliki doprinos obogaćivanju stvaralačke dimenzije Zenice i BiH u cjelini. Dokumentovala je, tako, brojne poslijeratne priče, provela duže vremena istražujući masovne grobnice i procese identifikacije žrtava, snimala najranjivije kategorije i uporno, na sebi svojstven način, pronicala u oblast ljudskih prava.
  • Nakon ratnih uslijedile su mirnodopske priče i neumorno istrajavanje u otkrivanju prirodnih resursa BiH u efektnom spoju fotografije i planinarstva, popularizaciji turizma i ciljanim posjetama poznanika, saradnika i profesora sa inostranih univerziteta bosanskohercegovačkim destinacijama.

Tedex, mentorstvo i programi.

  • Godine 2020. Dijana je govorila na TEDx -u u Bosni, govoreći o fotografiji i ljudskim vezama (TEDx in English).
  • Dok je završavala master studije vizuelne komunikacije na OU, Dijana je bila mentor Atinskom fotografskom projektu (APP), podučavajući ljude kojima fotografija pomaže u oporavku mentalnog zdravlja. Sličan program planiran je u Zenici, Bosna i Hercegovina, te fotografiranje za osobe sa oštećenim sluhom.
  • Dijana je 2018. bila u upravnom odboru za “Bosnia Historic Project” tokom Međunarodne godine Bosne na WKU -u, gdje je akademska godina bila posvećena BiH. Te godine je jedanaest profesora posjetilo Bosnu, uključujući Dijaninog bivšeg profesora gosp. James Kenneya.
  • Godine 2019., profesor i mirotvorac, Dr. Hiba sa Universiry of South Florida, koju je Dijanu srelo samo jednom dok je razgovarala sa njegovim razredom, posjetio je Bosnu sa svojom suprugom, Jeanne Tavers, profesoricom plesa. Jeanne je vodila/koreografirala Dijaninu ličnu priču “Ja sam izbjeglica” (minuta 30:30).

Prva internacionalna fotoradionica u Zenici .

  • U 2011. godini organizovala je prvu internacionalnu fotoradionicu u Muzeju grada Zenice.Tada su profesori sa univerziteta iz Amerike educirali bosanskohercegovačke i studente iz drugih dijelova Evrope i svijeta na temu ljudskih prava i manjina. Radeći za Fondaciju ,,Sanela Diana Jenkins“, u 2012. godini, učinila je značajan korak kako bi svojim ,,alatom“ – fotopričama – predstavila raskošnu ljepotu i jedinstvo različitosti BiH. Povezivala je, što intenzivno čini i danas, ljude iz gradova i država diljem svijeta,  učestvovala u eminentnim programima, bila u ulozi mentora i dokazivala se u jedinstvenim programima.
  • Ovu izložbu u Muzeju grada Zenice po prvi put posjećuje grupna manjina Roma, te direktor Muzeja izjavljuje “kako u historiji postojanja Muzeja nikada nije ova skupina ljudi bila u Muzeju, a posebno ne u ovolikom broju.”
  • Human Rights Day za djecu je organizovana radionica gdje su se obukli u nešto ili nekoga što bi željeli biti kada porastu. Napravljen je foto studio gdje su fotografisani, a kao dio obilježavanja ovog dana, svako dijete je dobilo svoju fotografiju.

Humanitarni rad

Godine 2014. g. Muminović zadesila se u SAD, kada su katastrofalne poplave i klizišta uništili značajan dio BiH. Tada je inicirala donatorske večeri sa prijateljima u Kentucky-u, kada je nakon skupljenih sredstava odmah otputovala u BiH kako bi dokumentovala situaciju, a zatim direktno donirala sredstva mještanima Nemile kod Zenice, ustanovama u Maglaju i Domaljevcu.

Doprinos Zenici i BiH

U Zenici je novembra 2017. zvanično registrovano Udruženje Škola fotografije. ,,Za to sam se opredijelila zbog mog podijeljenog života na dva kontinenta.To se dogodilo i iz najiskrenije želje da educiram Zeničane, i mlade i starije, iz oblasti fotografije“, saopštila je u kontaktu sa novinarima osnivačica i rukovodilac Škole fotografije. Dodala je:cilj joj je bio da ostavi što dublji stvaralački trag i iskoristi fotografiju ,,…kako bih učinila nešto dobro“.

Kroz Školu fotografije prošlo je oko 100 polaznika. Njih 40 dobili su diplome u januaru 2021. Od 2018. do danas časovi su održavani u Muzeju grada Zenica.

U jednom od intervjua izjavila je:,,Beskrajno sam sretna zbog toga što su kandidati za ovu školu sami dolazili i tako stvorili raznolike grupe – različitih generacija, etničkih i drugih pripadnosti. Baka sa unukom, majka sa dvije kćerke, srednjoškolci, studenti…Zeničani koji su otišli u penziju, pronašli su puni smisao u mome programu, koji im je omogućio edukacije iz fotografije. Primjera radi, najstarija članica imala je 78, a najmlađa 12 godina. Bile su zajedno u grupi, pa smo i po tome postali prepoznatljivi. Mladi, koji u ovom mediju vide budućnost, baš kao i odrasli, što im je fotografija i smiraj i hobi, doprinijeli su da Škola fotografije bude moj  stvaralački poduhvat“. Još je najavila:,,Nastaviću podučavanje u programima ‘Fotografija za mentalno zdravlje’ i ‘Fotografija za osobe sa oštećenim sluhom’. Uvjerena sam da su programi koje, evo, spominjem šansa za novu afirmaciju Škole fotografije u Zenici i izvan nje“.

Članovi Škole fotografije su za kratki period postigli:

Prvo mjesto u konkursu Ambasade Republike Italije u BiH;

Prvo mjesto za najbolji dokumentarni film;

Najbolja socijalna fotografija na nivou BiH;

Fotografije  članova Škole fotografije objavljene su u knjigama, na stranicama magazina i na online portalima;

Polaznici su imali sedam javnih izložbi. Održano je više od 100 radionica-časova. Stiglo im je na desetine poziva za predstavljanje u medijima u BiH i inostranstvu, predavanja, izradu  privlačnog reklamnog materijala, kao i za saradnju za promovisanje Zenice i države BiH.